Medžlis Islamske zajednice Srebrenik Islam
Nalazimo se pred 12. Rebiul evvelom, danom kada je rođen posljednji Allahov poslanik, Muhammed a.s. Za sve muslimane to je veliki dan i od velikog značaja. O njemu ćemo danas, ako Bog da, nešto više govoriti. 12. Rebiul evvel je interesantan i značajan iz više razloga. U tom danu rodio se najmiliji rob Allahov dž.š., hazreti pejgamber, Muhammed a.s. Muhammed a.s. je također na taj dan, znači 12. Rebiul evvela stigao u Medinu i time okončao svoju hidžru iz Mekke, i na taj dan, 12. Rebiul evvela, Muhammed a.s. je preselio na ahiret i vratio se svome Gospodaru, Allahu dž.š. Znači, cijeli njegov život uokviren je sa 12. Rebiul evvelom. Sigurno da ima to svoje značenje zašto je to baš tako, pa će se tumačiti da je broj 12 pun nekakve simbolike i da označava put i način za spoznaju istine. Same riječi šehadeta (LA ILAHE ILLALLAH i MUHAMMEDUN RESULULLAH) imaju po 12 slova, što nam opet ukazuje da broj 12 nije tek tako bez nekog značenja. Gore spomenuta tri događaja koja su se desila 12. rebiul evvela od velike su bitnosti za sve nas. Dan rođenja Muhammed a.s. je dan kada se čovječanstvo osvjedočilo da dolazi spas istog tog čovječanstva i da se na zemlju spustila ogromna Allahova dž.š. milost. To je dan koji će život na dunjaluku okrenuti u sasvim drugom smjeru i to će trajati do Kijametskog dana. Nije to bio ni običan dan ni rađanje običnog čovjeka. Evo kako je Muhammed a.s. majka hazreti Amina opisivala rađanje svog sina Muhammeda:
„Kada sam ga rađala, porađala sam uz njega ogromnu svjetlost, od koje su zablistali dvorci Šama.“
Ibni Hišam u svojoj Siri navodi da je takođe hazreti Amina, nakon što je zanijela posljednjeg Allahova poslanika, kazala da je čula neki glas kako joj je rekao:
„Nosiš prvaka ovog ummeta, zato kada ga rodiš reci: Molim za njega zaštitu kod Jedinog, da ga sačuva od zla svakog zavidljivca.“
U toku nošenja ovog časnog insana, hazreti Amina nije osjećala nikakvu tegobu niti teškoću, kao ni pri samom porodu. U toku rađanja Muhammed a.s. desili su se neki čudni događaji, kao npr.: srušilo se 14 tornjeva Kisraova dvorca u Perziji, ugasila se vatra koju su vjekovima obožavali farizejci u Indiji i srušile se crkve oko jezera Savit, nakon što je jezero presušilo. Hasan b. Sabit kazuje:
„Bio sam, Allaha mi, povelik dječak, sa sedam ili osam godina i shvaćao sam šta se govorilo, kad sam jedanput čuo jednog jevreja kako iz sveg glasa viče s tvrđave u Jesribu (današnjoj Medini): O jevreji, o jevreji! Kada su se sakupili, čudeći se i pitajući šta mu je, on im je rekao: noćas se pojavila Ahmedova zvijezda pod kojom je rođen.“
U samom Indžilu, kao Allahovoj objavi, najavljen je dolazak Muhammed a.s. Pri rođenju meleki su ga okupali i obilježili na leđima (između plećki) poslaničkim pečatom. Muhammed a.s. otac Abdulah umro je nekoliko mjeseci prije njegova rođenja u svojoj 25. godini života i ukopan je u Medini. Vijest o Abdulahovoj smrti udomila je veliku tugu i žalost u Amininoj i Abdul Mutalibovoj kući u Meki. Ovo je bio još jedan razlog više za veliku radost zbog rođenja Muhammed a.s. Odmah nakon njegova rođenja, Amina je pozvala Muhammed a.s. djeda Abdul Mutalliba da mu saopšti tu radosnu vijest.On ga sav radostan uze u naručje i odnese u Kjabu, gdje upućivaše dove i zahvalnost Dragom Allahu dž.š. na ovom daru, te mu dade ime Muhammed. Djetinstvo Muhammed a.s. također je obilovalo nekim čudnim događajima i dešavanjima. Po starom arapskom običaju djeca iz gradova kao dojenčad slata su na sela i pustinje, gdje su ih tamo dojile njihove majke po mlijeku, i time bivala sačuvana od bolesti koje su bile prisutne u grdaovima. Majka po mlijeku našem Poslaniku bit će Halima. Evo kako se to desilo:
„Halima je pričala da je krenula sa svojim mužem i malim sinom u grupi žena da traže u mekki dijete koje će ona dojiti i time dobiti solidnu zaradu. To se desilo u godini kada nisu imali šta jesti. Krenuli smo na devi koja nije davala ni kap mlijeka. Niko nije mogao spavati od plača našeg djeteta, koje je gladno, a ja ga skoro ničim nisam mogla nahraniti iz svojih prsa. Molili smo Boga da nas izvede iz ove teške situacije… U Mekki su se nudila mnoga novorođenčad, pa i sam Muhammed a.s. je ponuđen. Ali ni jedna žena nije htjela uzeti malog Muhammeda jer je bio siroče, od čije majke i djeda niko nije mogao očekivati solidnu zaradu. Sve žene su našle sebi dijete, jedino ja nisam. Kada smo se okupili na povratak, rekla sam svom mužu: Tako mi Boga, osjećam se poniženom… Tako mi Boga odoh se vratiti i uzeti ono siroče. Budi bez brige, reče joj muž, svakako to učini, možda će nam Allah dati berićet uz njega. Otišla sam po to dijete samo iz razloga što drugog nisam našla. Čim sam se vratila do karavane, stavila sam ga u krilo da se nadoji. To dijete primi moje grudi i dojilo je i dojilo dok je moglo. Kada se ono zasitilo, zasiti se i moj najmlađi sin, te zaspaše obojica. Moj muž ustade i ode do deve, kad tamo deva puna mlijeka. Pomuzosmo je i napismo se do sitosti. Tu noć smo ugodno proboravili i prespavali. Kada se probudismo, kmoj muž mi reče: Znaj Halima, tako mi Boga, uzela si berićetno dijete. Potom smo krenuli nazad kući, kad naša deva puno brža i jača nego je bila u dolasku u Mekku. Prestigli smo svo ranije društvo i stigli u svoje mjesto. Zemlja u našem mjestu bila je suha, naša stoka bi uvjek sa paše dolazila gladna, ali tu veče vratila se sita i sa puno mlijeka. Tako je bilo sve dok je Muhammed a.s. bio tu. Osjećali smo Božije dobro, ispomoć i opskrbu. Kada je mali Muhammed napunio dvije godine, sa tugom sam krenula da ga vratim njegovoj majci, ali i da je zamolim da mi ga ostavi još neko vrijeme.“ Hazreti Amina je pristala na to. Evo, ovo je samo jedan djelić onog što se dešavalo sa našim Polsanikom Muhammed a.s. prilikom rođenja i prve dvije godine života. Znači, od same njegove pojave na dunjaluku bio je pun znakova Božijeg odabranika,što je potvrđeno poslanstvom u njegovoj četerdesetoj godini. Mi trebamo gajiti ljubav prema Poslaniku Muhammedu a.s., slijediti njegove sunete i pridržavati se što je moguće više njegova puta. U tome nam je pomoć od Dragog Boga.Allah dž.š. kaže:
قُلْ اِنْ كُنْتُمْ تُحِبُّونَ اللَّهَ فَاتَّبِعُونِى يُحْبِبْكُمُ اللَّهُ وَ يَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَ اللَّهُ غَفُورٌ رَحِيمٌ *
„Reci Muhammede, Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti, a Allah prašta i samilostan je.“ (Ali Imran: 31)
Naše praktikovanje njegovih sunneta, neosporan je dokaz naše ljubavi prema njemu. Zato je on u hadisu rekao:
مَنْ اَحْيَا سُنَّتِى فَقَدْ اَحَبَّنِى وَ مَنْ اَحَبَّنِى كَانَ مَعِىَ فِى الْجَنَّةِ *
„Ko oživljava moj sunnet, on me voli, a ko mene voli biće sa mnom u Džennetu.“
Dragi Bože, molimo Te pomozi nam da što više uščuvamo sunneta našeg Pejgambera, da ga volimo i da sa njim u Džennetu, ako Bog da, budemo.
