Kažu da se ponekad osjećanja koja imamo unutar sebe ne mogu riječima opisati niti kojom riječju niti rečenicom na papir staviti. Izgleda da je tako, sada kod nas. Nas, onih koji bijasmo u prilici ponijeti odgovornu titulu domaćina i dočekati svoje musafire na dostojanstven način.
Naime, kako smo ranije o tome pisali i govorili,praćeni iskrenom željom da se kao dobri domaćini pripremimo, dočekasmo u subotu, 09. maja u ranim jutarnjim satima na adresi našeg džemata naše goste. Autobus pun putnika i to ne običnih, nego djece naše drage, mektepske, predvođene svojim muallimima iz džemata “Bare” MIZ Srebrenik Muhamed ef. Bašic i džemata “Kiseljak” MIZ Srebrenik Ismet ef. Odobašić.
Po već ranije usaglašenom planu, naše musafire dočekasmo u prostorijama našeg džemata gdje je bio pripremljen doručak za naše umorne i nenaspavane putnike. I dok se doručak privodio kraju, približavali smo se vremenu kada su počeli pristizati naši članovi, roditelji naše djece iz “Tevhid” džemata da preuzmu, jednog, dvoje ili više učenika pristiglih iz Bosne. Prozivkom, imenom i prezimenom domaćina i gosta, spojismo ih zajedno. Trenuci prilaska i zagrljaja toplih i iskrenih koji su slijedili, to su naprosto momenti koji kako napomenuh na početku ne mogu se riječima iskazati niti na papir prenijeti.
Predviđenim planom u 16.sati zajednički sa olimpijskog tornja pogledasmo sve ljepote grada Minhena. Kazaše nam musafiri:”Samo da smo ovo djeci ponudili, bilo bi dovoljno”. Skromni naši musafiri. Potom se nađosmo u BMW-WELT-u i zajedno provedosmo određeno vrijeme. Isti dan, naveče u džamijskim prostorijama hor “Amber” i džematski hor prirediše nam vjerski dio programa učeći ilahije. Kao potvrdu zahvalnosti za prijem i doček musafiri dodijeliše zahvalnice i prigodne hedije, predsjedniku džemata Refiku Pjanić i džematskom imamu Mirzet ef.Džafiću.
Potom se otišlo na konak, na spavanje koje je itekako nedostajalo. U nedjelju,10. maja, opet po dogovorenom terminu sastasmo se u našoj džamiji sa iskrenom željom da naše musafire dostojanstveno ispratimo onako kako smo ih i dočekali.
KUD-BOSANČICA u Minhenu bijaše im domaćin u vremenu između 13-15 sati. Prirediše im lijep doček, ručak a potom poigraše i pretstaviše u najboljem izdanju našu lijepu i bogatu bošnajčku, bosansku tradiciju. A onda, nešto opet što se samo osjećati može, a kazati ne može.Tuga, plač i suze zbog rastanka. Bog Dragi spusti milost i ljubav među ove male i mlade insane pa se zavolješe u kratkom vremenskom roku. Bez ikakve sumnje, uspjesmo uz Božiju pomoć, svi zajedno. Svi. Baš svi. Zasluge pripadaju predvodnicima ovakvog projekta, imamima Muhamed ef. i Ismet ef. Zahvala svim roditeljima, cijenjenim članovima džemata “Tevhid” na bezrezervnoj podršci ovom projektu bez čijeg truda nebi mogli napraviti ono što smo napravili.
Bog dragi neka ukabuli i primi svaku sekundu vremena potrošenog na ovom projektu. Tekstom smo znatno skratili sva lijepa dešavanja koja se odigraše tokom 09. i 10. maja u našem džematu, u gradu Minhenu…
Kažu, slike govore više od riječi. Pogledajte.
Molim Svevišnjeg Allaha dž.š.da nas sastavi na ahiretu u Džennetu onako kako nas je sastavio na dunjaluku u “Tevhid” džematu.
Amin ja Rabbel Alemin.