Hutba Reisu-l-uleme u Carevoj džamiji

Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. On je Vladar svjetova, znanih i neznanih, vidljivih i nevidljivih. On je Gospodar života i smrti, slobode i pravde, mudrosti i znanja. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.

Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji čas.

 

Draga braćo i sestre.

U posljednoj smo desetini mubarek mjeseca ša’bana, kojeg je Poslanik, a.s., učinio blagoslovljenim, riječima: („Gospodaru naš, učini nam blagoslovljenim redžeb i ša’ban i obraduj nas ramazanom.“) Ovu dovu pravovjerni često ponavljaju, tragajući za bereketom u njoj, a po preporuci Allahova Poslanika, a.s.

Najveća preokupacija pravovjernih jesu pokornosti robovanje Stvoritelju svjetova, ubududijet: „Tebe obožavamo“; i traženje pomoći, zaštite i utočišta: „i pomoć tražimo od Tebe“. I ustrajnost u slijeđenju pravog puta vjernička je velika preokupacija, koju skrušeno tražimo i  danju i noću u našim namazima i dovama, okrećući lica Allahu, dž.š.: „Uputi nas Putu pravome, Putu onih na koje izručio si blagodati Svoje. A ne onih na koje srdiš se, niti onih što zalutaše.“ (Al-Fatiha, 5 i 6).

Dužnost je pravovjernih biti na strani istine, biti u njenoj službi i podržavati je, kao što je i obaveza pružiti podršku, zaštitu i utočiste obespravljenom, onda kada je zatraži u borbi protiv nasilnika i uzurpatora. Štaviše, naša vjera nas uči da u tome ne pravimo razlike između pravovjernih i onih koji to nisu, sve dok ne ostvare neko svoje uzurpirano pravo. Allah u Svojoj Knjizi kaže:

„Ako neko od mnogobožaca utočište u tebe zatraži, ti mu utočište pruži kako bi on poslušao govor Božiji, zatim ga na sigurno mjesto otpremi – to je stoga što su oni ljudi koji nisu shvatili“ (Al-Tawba, 6).

U posljednjoj Allahovoj objavi, časnome Kur’anu, za trajno je sačuvana uspomena na borbu dobra i zla i naputak pravovjernima da se zlu suprostave dobrotom i dobročinstvom, kako bi se zlo savladalo i u duhovnom i u materijalnom svijetu. Onaj u Čijoj je Ruci sva moć kaže:

و لا تستوي الحسنة و لا السيئة ادفع بالتي هي احسن

„Dobro i zlo nisu isto; na zlo uzvrati onim što bolje je…“ (Fussilat,34). On, također, kaže:

„A to mogu postići samo oni što strpljivi su, i to mogu postići samo oni što silnu sreću imaju.“ (Fussilat,35).

Ovo je potvrđena praksa Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., kojom je odgajao muslimane. U njoj i danas veliki dio čovječanstva nalazi inspiraciju, držeći se Pravog puta, i na zlo uzvraćaju dobrom.

Draga braćo i sestre.

U ovome blagoslovljenom danu, u kojem se veselimo nagovještaju dolaska najdražeg nam mjeseca ramazana, kada sebe, svoje najmilije, svoje kuće i stanove pripremamo za prve dane posta i brojnih drugih ibadeta, sjetimo se da na ovom svijetu ima puno naše braće i sestara koji ramazan dočekuju u tuzi, zabrinutosti, u nevoljama koje smo i sami proživjeli ne tako davno.

Sjetimo se danas tragedije „ljudi s brodova“, kako ih zovu, Rohinja muslimana iz Burme/Mijanmara. Sudbina ovog naroda po svemu je tragična iz istog razloga kao i naša, jer su izabrali islam, a time i borbu za svoju slobodu trpnjom, seobama i borbom. Onaj dio ovog naroda koji nije u stanju da se bori bježi ispred terora burmanskih vlasti, kojeg nažalost podržavaju i neki budistički svećenici.

Njihovo stanje na brodovima, na kojima traže spas, podsjetilo je časne ljude na 1939. godinu kada je grupa od 915 evropskih Jevreja na brodu St. Louis (Sent Luis) pred obalama Amerike, Kube i Kanade, molila za utočište, bježeći od Hitlerovog zuluma. Nije im udovoljeno.

I dok se na drugim stranama svijeta muslimani međusobno satiru u mržnji i neprijateljstvu, a njihova ulema puzi pred hirovima poglavara, nestaju, jedna po jedna, muslimanske manjine, koje su jedine žrtve globalnih kriza i ratova. Na čiji hisab, kojeg od muslimanskih vladara će ići smrt i tragedija hiljada muslimana iz Burme? Koja će im zemlja biti Abesinija ili Medina, a koja Taif?

Apeliram na muslimanske zemlje da im pruže pomoć i utočište, te da vrše pritisak na nacistički režim Burme da se prestane s progonom muslimana i da im se pruže njihova osnovna prava.

Sramotna je šutnja nobelovke iz Burme Aung San Suu, koja nijemo posmatra stradanja ovih ljudi, kao i hiljada drugih javnih ličnosti, čiji bi glas mogao makar malo potaknuti savjest odgovornih.

Pozivam muslimane u Bosni i Hercegovini i zemljama Evrope, Amerike i Australije da se uključe u našu akciju prikupljanja pomoći Rohinja muslimanima iz Burme. Pomozimo mi njima danas, kao što su i nama drugi pomagali kada nam je bilo najpotrebnije.

Braćo i sestre, obraćam se vama, koji svojim životima svjedočite pokornost jednom i jedinom Bogu i pozivam vas da upućujemo dove za našu vjeru, snagu i ustrajnost na putu istine, plemenitosti i dobra. Pozivam vas da danas svojim prilozima pomognemo muslimane Burme, kao što smo neki dan pomogli i stanovnike Nepala. Obaveza nam je pomoći ljudima u nesreći, bili oni muslimani ili nemuslimani. To nam nalaže naša vjera.

Gospodaru naš, primi od nas naše darove i dobra djela.

Pomozi nam da nam se srca otvore za nevolje naše braće i da im što bolje pomognemo.

Molimo Te, sačuvaj nas od iskušenja koja ne moemo podnijeti.

Pomozi nam da ustrajemo u Tvojoj vjeri i sačuvaj nas zuluma naših neprijatelja.

Neka Tvoja milost obaspe svakoga muslimana na ovom svijetu i neka joj se obraduju svi koji su pod progonima i zlom zulumćara.

Check Also

SOLIDARNOST I DAREŽLJIVOST U ISLAMU

Medžlis islamske zajednice Srebrenik                        …