Iskazivanje pobožnosti kroz jelo

Pobožnjaštvo i pokornost Allahu, dž.š., se iskazuju ne samo u načinu obavljanja ibadeta već i u mnogim drugim situacijama. Jedna od situacija u kojima čovjek pokazuje svoju pobožnost i svoj vjernički karakter jeste jelo i postupak prema hrani.

Pobožnjaštvo se najprije pokazuje u broju ljudi koji jedu za sofrom. Poslanik, a.s., nikada nije jeo sam, a Ibrahim, a.s., je presretao ljude na ulici kako bi ih pozvao da jedu zajedno sa njim. Poslanik, a.s., je rekao: „Okupljajte se na jelu biće vam dat berićet u njemu.“ i rekao: „Najbolja hrana je ona koje se dohvati mnogo ruku.“ I kaže: „Meleki donose salavat na čovjeka sve dok je ispred njega postavljena sofra sa hranom.“ A u jedoj predaji stoji: „Za troje rob neće biti pitan: za ono što je jeo na sehuru, za ono što je iftario i za ono što pojede sa svojom braćom.“

Serviranje hrane na zemlju ili sofru, a ne na sto, praksa je dobrih prethodnika. U jednoj predaji koju prenosi Hasan El Basri, spominje se da bi Allahov Poslanik, a.s., kada bi se hrana donijela, postavio je na zemlju, što je, po mnogima, bliže skromnosti. S druge strane, jesti na zemlji, odnosno tlu, znači prisjećati se zemlje u koju treba leći, a jesti na sofri, aludira na sefer tj. putovanje i napuštanje ovog svijeta.

Od odlika pobožnih je da ne kude hranu kakva god ona bila i da je poštuju ne bacajući je. Poslanik, a.s., nije kudio hranu, ako bi mu se nešto svidjelo jeo bi a ako mu se ne bi svidjelo ostavio bi ga. Obični suhi hljeb veliki je berićet. Prenosi se da je Poslanik, a.s., rekao: „Poštujte hleb, zaista ga je Allah, dž.š., spustio od nebeskih berićeta.“ On takođe kaže: „Kada nekome od vas ispadne zalogaj neka ga uzme i neka obriše ako ga je zadesilo nešto od nečistoće, nemoj da ga ostavlja šejtanu, i nemoj da briše ruke sve dok ne oliže svoje prste jer on ne zna u kojoj hrani je berićet.“

Pobožni su oni koji jedu sa nijjetom da ih to jelo učini jakim za obavljanje ibadeta, pri tome se trude da uvijek ustanu sa jela prije nego osjete sitost jer iskrenost u jelu je istinita samo ako se ustane prije sitosti, sitost ne pomaže činjenju ibadeta već ga otežava.

Od običaja dobrih ljudi je da prije jela uzmu abdest. Poslanik, a.s., kaže: „Abdest prije jela sprječava siromaštvo a poslije njega ludost.“

Lijepo je, prilikom jela, sjedeti skromno. Od Abdullah b. Bešira se prenosi: „Poslanik, a.s., bi, kada bi htio da jede, kleknuo i sjeo na tabane ili bi podigao desnu nogu a sjeo na lijevu, i govorio bi: „Neću da jedem naslonjen, ja sam rob, jedem kao što jedu robovi i sjedim kao što sjede robovi.“

Jelo se počinje bismillom i to na način da će sa prvim zalogajem naglas reći bismillah, sa drugim bismillahirrahman a sa trećim bismillahirrahmanirrahim.

Nije lijepo početi jelo prije starijih i lijepo je pričati u toku jela o dobrim stvarima i ponašanju pobožnih pri jelu.

Onaj ko pozove nekoga na jelo neće mu više od tri puta govoriti: Jedi! To je pokuđeno. I neće ga kleti da jede jer je to zabranjeno. Dža’fer Es Sadik je govorio: „Količina čovjekove ljubavi prema njegovom bratu gleda se prema količini njegovog jela kod njega.“

Sami Džeko