U haremu džamije u Rapatnici kod Srebrenika, danas (25.11.2020.) klanjana je dženaza hadži – Osmanu ef. Mujiću, koju je predvodio muftija tuzlanski Vahid ef. Fazlović.
Efendija Osman Mujić preselio je na ahiret u ponedjeljak 23.11.2020. godine u 71. godini života, a ukopan je na mjesnom mezarju Jasik u Rapatnici.
Rođen je 20.11.1950. godine u Gornjoj Orahovici, opština Gračanica, od oca Ibrahima – Brajke i majke Hanife – Hanije, prvo od troje djece.
Osnovno obrazovanje o islamu stiče u mektebu pred poznatim alimom rahmetli Ibrahim ef. Sinanovićem. Osnovnu školu pohađao je u Gornjoj Orahovici i Bosanskom Petrovom selu, da bi od 1966. do 1971. godine pohađao Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu.
Po odsluženju vojnog roka kratko radi u Kotorskom kod Doboja i u Zagrađu kod Travnika, te u džematu Hrvati u Sladnoj kod Srebrenika u periodu od 1976. do 1987. godine, da bi se nakon toga skrasio u džematu Rapatnica, takođe pri MIZ Srebrenik, gdje ostaje do 2014. godine kada biva penzionisan. U periodu 1993. – 2003. godine radio je i kao vjeroučitelj u Osnovnoj školi Rapatnica.
Spisateljskim radom bavi se od samog početka službovanja, uglavnom objavljujući u "Preporodu", a 2002. godine izdaje brošuru pod nazivom "Allahu se vraćamo – kako klanjati dženazu, kao i druga djela kao: "Ispraćaj na hadž i druge priče" (2012), "Moj namaz", "20 godina MDD Merhamet Srebrenik 1992 – 2012" (2012), "Petak, džuma, hutba" (2014), zbirka priča "Dido i Mula Ibrahim" (2017), "Moj Namaz II"(2019) – knjiga o nafila-namazima.
Pored svog primarnog imamskog poziva, uz spisateljstvo, bio je aktivan i na drugim poljima djelovanja, kao što je bio sekretar i knjigovođa Odbora Islamske zajednice Srebrenik u periodu 1978. – 1990. godine, te u nekoliko mandata kao član Izvršnog odbora, zatim "Udruženja ilmijje" i "Merhameta" Osnovnog odbora Srebrenik, gdje je obnašao važne funkcije, a u svojstvu vodiča odlazi na hadž 1999. godine.
Od uže porodice iza njega su ostala trojica sinova, supruga, brat, sestra, te otac Ibrahim.