Medžlis Islamske zajednice Srebrenik Islam
Ijad je bio razbojnik koji je presretao ljude po putevima. Jednom je izašao da presretne neke ljude pa ih je čuo kako govore: „Bježite sa ovog mjesta zato što je ovdje Ijad od koga se još niko nije spasio.“ Kada je čuo koliko ga se ljudi plaše to je izazvalo nešto u njemu i rekao je u sebi: „Allahu oprosti mi kako bi se ljudi smirili!“ Allah, dž.š., mu je primio dovu i oprostio mu. Kada se pokajao Allahu, neki od ljudi koji su znali njegovu grubost su ga pitali o tom ključnom momentu u njegovom životu i šta je doprinijelo tome da se on toliko promijeni pa im je odgovorio: „Tako mi Allaha ja znam uzrok moje promjene. Išao sam jednom prilikom pijacom u Bagdadu pa sam ugledao jednu stranicu Kur’ana na putu kako ljudi prolaze preko nje, gaze je i ne primjećuju. Sagnuo sam se i uzeo je i vidio da je mnogo isprljana. Obrisao sam je i otišao kod prodavca mirisa a u džepu sam imao samo jedan dirhem. Za taj dirhem sam kupio miris i namirisao to parče papira a zatim ga stavio u šupljini u zidu na uzdignutom mjestu. Tako mi Allaha tada sam čuo kako me neko doziva: „O Ijade, uljepšaćemo tvoje ime kao što si ti uljepšao naše.“
Allah, dž.š., je prikrio svoje zadovoljstvo u pokornosti Njemu pa nemojte nijedno dobro djelo smatrati malim. Prikrio je svoju srdžbu u griješenju prema Njemu pa nemojte nijedan grijeh smatrati beznačajnim. Prikrio je svoje tajne u svojim stvorenjima.
Čovjeka je uhvatio mrak na putu prema kući, u sred planine, u sred snijega i mećave. Borio se sa snijegom koji je sipao, tražio put koji se gubio; u noći, u planini, u mećavi, u hladnoći. I onda je stao, nemoćan išta više da uradi, poražen i uplašen, iskreno je zapomagao: Bože, spasi me! Molim Te! Samo Ti, drugog spasa doli Tebe nemam! I predao Mu se.
Posljednjim atomima snage napravio je još nekoliko koraka i onda se dogodilo čudo: ugledao je kuću ispred sebe, kuća u kojoj gori svjetlo. Prišao je do prozora i ugledao ognjište na sred sobe; gori vatra, a okolo vatre sjede tri čovjeka, jedan starac, sijede brade i dva mladića.
Otvorio je vrata i ušao: Es-Selamu alejkum, dobri ljudi, ima li bujruma kod vas? Odgovorili su mu da ima, starac je klimao glavom i pokazao mu mjesto gdje će sjesti za ognjištem.
I tako su sjedili i šutili. Najednom će starac ovom jednom mladiću reći da vidi kakvo je vrijeme napolju, mladić ustade, izađe vani, vrati se i reče da se Allahov emer izvršava! Starac klimnu glavom i reče mu da sjede na svoje mjesto. Tako su i dalje sjedili kad će nakon izvjesnog vremena opet onaj starac reći, ali sada drugom mladiću da ide vidjeti kakvo je vrijeme vani! Drugi mladić ustade, izađe, zadrža se malo, vrati se i reče da se Allahov emer izvršava, starac klimnu glavom i reče mu da sjedne. I tako su dalje sjedili kad će starac reći ovom čovjeku, koji se spasio, da sada on izađe i vidi kakvo je vrijeme vani, on ustade, izađe, brzo se vrati te zavika i zapomaga: I dalje pada, nikada stati, dokle više?! Kako on to reče, nestade onog starca, onih mladića, vatra se ugasi, nestade one kuće, te čovjek ponovo sam u planini, u sred snijega i mećave. Ovo je bila priča o iskrenosti/predanosti koju nije pratila zahvalnost!
Zato, hvala Allahu na svemu!
