Mevlud – Kao pohvalno djelo

Rođenje Allahova Poslanika Muhammeda a.s. je bilo 12 rebiul-evvela, tačno pedeset dana nakon znamenitog događaja pokušaja rušenja Kjabe /amul-fil – slonova godina/, o čemu se govori u suri El-Fil., 570 godine po kršćanskoj eri računanja vremena. Rođen je od oca Abdullaha ibn Abdul-Mutaliba i majke Amine bint Vehb. Njegovo rođenje je, po mišljenju većine islamskih historičara i učenjaka, bilo u svitanje zore dana ponedjeljka. Muslim je zabilježio predaju od Ebi Katadeta u kojoj se navodi da je Resulullah a.s. upitan o postu dana ponedjeljka, pa je rekao:”To je dan u kome sam rođen i dan u kome sam poslat kao Poslanik….” /Muslim/ 
U Ahmedovom Musnedu od ibn Abbasa je zabilježeno da je rekao:”Allahov Poslanik a.s. je rođen u ponedjeljak, poslat kao Poslanik u ponedjeljak, hidžru učinio iz Mekke u ponedjeljak, ušao u Medinu u ponedjeljak i postavio je hadžerul-esved na njegovo mjesto prilikom renoviranja Kjabe u ponedjeljak.”
Rođenje Allahova Poslanika Muhammeda a.s. je bilo popraćeno određenim neuobičajenim i čudnim pojavama.
Imam Ahmed je zabilježio predaju od Irbada ibn Sarijete r.a. da je Allahov Poslanik a.s. rekao:” Ja sam kod Allaha bio zadnji Poslanik a Adem je tek bio u procesu stvaranja od zemlje, a o tome ću vas obavjestiti. Ja sam uistinu rezultat dove Ibrahimove i radosni nagovještaj Isa a.s. i viđenje ( ru’ja) koje je vidjela moja majka, jer majke vjerovjasnika su imale viđenja.”
Vjerovjesnikova majka je vidjela nur – svjetlost kada je rodila Muhammeda kako je obasjala Šamske dvorce.”
/Prenose El-Bizzar i Taberani; Hafiz ibn Hadžer je rekao da je ovaj hadis sahih i kod Hibbana i El-Hakima/
On je (a.s.) odraz Ibrahimove dove kada je rekao:”Naš Gospodaru, pošalji im između njih Poslanika koji će im učiti Tvoje ajete…”(Ajet..)
On je također nagovještaj Isa a.s. u riječima Allahovim:”I donosim vam radosnu vijest o Poslaniku koji će doći poslije mene a zove se Ahmed….(ajet…)
Nur ( svjetlost) koja je viđena prilikom njegovoga rođenja je viđena očnim vidom (rujetul-besarijje), dakle svarna svjetlost, a nije riječ ni okakvoj simbolici. O tome postoji mnoštvo predaja.
Zabilježio je Ebu Nuajm od Umm Seleme r.a. od Amine majke Resulullhove a.s. da je rekla:”Vidjela sam u noći njegovog rođenja svjetlost koja je obasjala dvorce Šama i ja sam ih čak vidjela.”
Zabilježio je Muhammed ibn Sa’d hadis od nekoliko ashaba, među kojima Ata i ibn Abbas, da je Amina bint Vehb rekla:”Kada sam ga rodila (misli na svoga sina Muhammeda a.s.) sa njim je izašla svjetlost (nur) koja je obasjala sve što je između Istoka i Zapada, i on je pao na Zemlju klečeći na koljenima…”

Osman ibn ebi El-As je zabilježio od svoje majke Um Osman Es-Sekafijjete čije puno ime je Fatima bint Abdullah, da je rekla:”Kada sam prisustvovala Resulullahovom rođenju vidjela sam kuću kada je on pao po tlima ( iz stomaka svoje majke) kuća se je napunila svjetlošću. Vidjela sam zvijezde da su se puno približile da sam pomislila kao da će pasti na mene. Kada ga je rodila Amina iz nje je izašao nur (svjetlost) koja je obasjala svu kuću tako da ja od te svjetlosti nisam ništa drugo vidjela.”

El-Bejheki i Ebu Nuajm su zabilježili predaju od Hasana ibn Sabita, Poslanikovog a.s. pjesnika da je rekao:”Kada sam imao sedam ili osam godina, već sam razumijevao i mogao zapamtiti sve što čujem. Jednog jutra čuo sam Jevreja kako vrištavim glasom poziva:”O Kurejšije, da li je rođeno sinoć kod vas kakvo dijete? Odgovorili su mu:”Ne znamo.” Jevrej je rekao:”Provjerite, uistinu ove večeri se je rodio Poslanik ovoga ummeta.”
/Prenosi El-Hakim i Jakub ibn Sufjan sa dobrim senedom kao što navodi Ibn Hadžer autor Fetha/

Od čuda koja su se desila te večeri je potresanje Kisrovog dvorca i padanje 14 stubova (šerefa) sa njega. U takvom stanju je ostao do naših dana prema navodima Hafiza Ez-Zerkanija. Kisrov vorac se nije uzdrmao i porušio zbog sabosti propusta u gradnji, jer je on izgrađen od veoma tvrdog i kvalitetnog materijala čija visina i širina je stotinu zira’a. Halifa Harun Er-Rešid je pokušavao da sruši taj dvorac jer je pretpostavljao da je pod njim zakopano veliko blago ali je bio nemoćan pred tom čvrstom građevinom. To što se je desilo u noći rođenja Allahova Poslanika Muhammeda a.s., Allah dž.š. je htio da to učini vječitom mu’džizom prema Poslaniku Muhammedu a.s.

Hafiz ibn Kesir je u svome kapitalnom djelu El-Bidaje napisao jedno posebno poglavlje o znakovima i čudima koja su se desila noći u kojoj je rođen Muhammed a.s. Između ostaloga spomenuo je:”
– Pojava nura (svjetlosti) koju je vidjela njegova majka.
– Njegovo padanje ničice po tlima, okrenute glave prema nebu.
– Prisustvo nura u cijelom kući od čega se ništa drugo nije moglo vidjeti.
– Nizak položaj zvjezda te večeri da su pomislili oni koji su to gledali da će se zvjezdani strop oboriti na njih.
– Potresanje Kisrovog dvorca i rušenja 14 stubova (šerefeta)
– Gašenje vatre u Perziji koja je prije toga gorila hiljadu godina.

PRIREĐIVANJE SVEČANOSTI I SKUPOVA NA DAN POSLANIKOVA ROĐENJA

O ovoj temi, autor djela Sijjiduna Resulullah, Abdullah Siradžuddin, kaže:” Normalno je da će se svaki pravi vjernik koji je pametan radovati danu u kome je bilo rođenje Allahova Poslanika a.s.. Danu u kome je potekao nur upute i znanja cijelom svijetu. Danu u kome je rođen onaj za koga Allah dž.š. kaže:”Poslali smo te kao milost cijelim svjetovima.” Zato neka svaki musliman veliča taj dan, neka bude radostan i plemenit.
Okupljanje na skupovima na kojima će se čitati odlomci iz njegove sire (životopisa) na kojima će se pored toga citirati i Kur’ anski ajeti, zatim spominjati Allahova počast i briga koju je ukazao Poslaniku Muhammedu a.s., zatim Njegovo čuvanje Poslanika i zaštita koju mu je pružao. Također će se na tim skupovima govoriti o Poslanikovom moralu i njegovim svojstvima. Na tim skupovima se također uče i donose salavati i selami na Muhammeda a.s. i kaside i spjevovi o Allahovom Poslaniku a.s. kao i dove koje se upućuju Allahu dž.š.
Svaka od navedenih postavki je šerijatski utemeljena, poželjna i tražena i sve su to činovi kojima se približava Allahu dž.š. i za to je odredio nagradu. Na ovome su mišljenju odabrani i vrijedni islamski učenjaci i pobožnjaci od ummeta Muhammeda a.s..” / Sejiduna Resulullaha str. 473/

Rekao je Hafiz Es-Sehavi:” Još uvijek sljedbenici islama u svim krajevima, a posebno u velikim gradovima svečano obilježavaju mjesec Poslanikovog rođenja sa mevludima, na kojima se pripremi hrana i uoči tih mevluda podijeli puno sadake i bude opća radost. Na tim skupovima uče se mevludi od čega dolazi bereket i mnogi fadileti.” /Iz djela Essiretu nnebevijjetu od Imama Muhammeda ibn Jusufa Eš-Šamija/
U nastavku govora o mevludu isti autor je zabilježio:
Imam Hafiz Ebul-Hajri ibn El-Džezeri, koji je bio šejh karijama, je rekao:”Od spefifičnosti pažnje i brige o učenju i izvođenju mevluda i pokazivanje radosti na taj dan je da je to dan sigurnosti i prilika za postizanje želja i drugih fadileta.”

Hafiz ibn Kesir u u svome djelu Et-Tarih rekao:”Vladar El-Muzaffer Ebu Seid je organizirao mevlud i šerif u mjesecu Rebiul-evvelu i pripremio bi veliko veselje u kojemu je i sam učestvovao. A bio je, neka mu se Allah smiluje, hrabar, pametan i pravedan.”

Imam Muhammed ibn Jusuf Eš-Šami je u svojoj Siri zabilježio od šejh Ebu Musa Ez-Zerhunija da je rekao:”Vidio sam u snu Allahova Poslanika, Muhammeda, alejhi’ selam, pa sam mu rekao šta se govori i uči na manifestacijama mevluda. Rekao mi je:”Ko se raduje nama, i mi se radujemo njemu.”

Rekao je Šejhul-kurai, El-Hafiz ebul-Hajri ibn El-Džezeri , neka mu se Allah smiluje:”Viđen je Ebu Leheb u snu poslije smrti pa mu je rečeno:”Kako ti je stanje?” Rekao je:”U vatri sam, samo mi se olakšava u noći dana ponedjeljka i dozvoli mi se da popijem malo vode izmneđu moja ova dva prsta i to količine koliko je vrh kažiprsta, a to je zbog moga oslobađanja robinje Suvejbe, kada me je obradovala radosnom viješću da se je rodio Muhammed , sin od moga umrloga brata, i što ga je Suvejba dojila.”
Pa ako je ovako stanje sa Ebu Lehebom, osvjedočenim kjafirom, o kome je i Kur’an izrekao stav da će u vatru džehenemsku, olakšava mu se stanje zbog radosti koja mu je bila u srcu noći Muhammedovog rođenja, kako će onda tek biti stanje vjernika od ummeta Poslanikovog koji se raduje mevludu! Može se samo nadati svakako nagradi od Plemenitog Allaha dž.š.
Kazivanje o Ebu Lehebu i oslobađanju robinje Suvejbe je zabilježio Buharija, Ismaili i Abdur-Rezak.

U Buharijevom Sahihu je zabilježeno:”Rekao je Urve:”Suvejba je robinja koja je bila u vlasništvu Ebu Leheba, te ju je Ebu Leheb pustio na slobodu. Ona je dojila Muhammeda a.s. Kada je umro Ebu Leheb neki članovi njegove rodbine su ga vidjeli u snu u lošem stanju pa mu je rečeno:Kako ti je? Rekao je:”Nejmam nikako mira, jedino zbog Suvejbe koju sam pustio na slobodu napajam se sa malom količinom vode, te je pokazao vrh kažiprsta, i taj dan mi se kazna ublažava, to je ponedjeljkom, a to je što je bio ponedjeljak kada je Suvejba obradovala Ebu Leheba viješću o Muhammedovom rođenju, te ju je on oslobodio.”

MEVLUDSKE SVEČANOSTI NA POSLANIKOV ROĐENDAN KOJE SE UPRILIČUJU SVAKE GODINE

Ovo je jedno od pitanja po kome postoji razilaženje između predstavnika Ehli-sunneta vel-džema’ata i Vehabija. Ovu temo je iscrpno obradio autor Abdul-Kadir Isa Dijab u svome djelu “El-Mizanu-adil”, pa ću ja nastojati veći dio njegovog rada da prevedem kao odgovor na gore postavljenu dilemu.

Autor kaže:” Vehabije zastupaju mišljenje da je obilježavanje rođendana Muhammeda a.s. svake godine bid’atun (novotarija u vjeri) a pošto svaka novotarija vodi u zabludu a zabluda u vatru džehennemsku, onda oni ne učestvuju u obilježavanju mevluda i zabranjuju to i drugima da rade. To svoje mišljenje potkrijepljuju sljedećim dokazima:
1) Kažu:” Allahov Poslanik a.s. nije obilježavao svoj rođendan niti ashabi njegovi. Nisu to radili ni tabiini niti imami mudžtihidi. To ukazuje na činjenicu da je to nešto što nije pohvaljeno. Jer da je bilo pohvaljeno oni to ne bi propustili. To potvrđuje našu tvrdnju da je to novotarija u vjeri, a svaka novotarija je pokuđena.
2) Kažu: Obilježavanjem njegovog rođendana sa svečanostima je pojava kojom se čini svetost i veličanje Allahova Poslanika a.s. a to ga dovodi da se stavlja iznad stepena čovjeka. To onda može odvesti da ga neko stavi na stepen božanstva.
3) Kažu:” Obilježavanje njegovog mevluda obično bude sa pohvalama, i pretjeranim hvaljenjem Poslanika a.s. a to je suprotno njegovim riječima :”Nemojte me pretjerano hvaliti kao što su kršćani hvalili Isa a.s. sina Merjeminog.” /Zabilježili Imam Ahmed i Buharija/

Ehli suna vel-džema’a koju predstavljaju četiri poznata mezheba zauzeli su stav od sedmog vijeka po hidžri pa do današnjeg dana, suprotan mišljenju Vehabija. Rekli su da je dozvoljeno obilježavati mevludskim svečanostima rođenje Allahova Poslanika a.s. svake godine i to smatraju pohvalnim i poželjnim činom. To svoje mišljenje baziraju na sljedećim dokazima:
1) Predaju koju je zabilježio Malik ibn Sinan i Hasan ibn Sabit u kojoj je rekao:”Kada sam imao sedam ili osam godina, već sam razumijevao i mogao zapamtiti sve što čujem. Jednog jutra čuo sam Jevreja kada vrištavim glasom poziva:”O Kurejšije, da li je rođeno sinoć kod vas kakvo dijete? Odgovorili su:”Ne znamo!” Jevrej je rekao:”Provjerite, uistinu ove večeri se je rodio Poslanik ovoga ummeta.” /Prenose El-Bejheki, Ebu Nuajm i El-Hakim i Jakub ibn Sufjan sa dobrim senedom kako to navodi i autor Fethul-Barija Ibn Hadžer /
2) Ono što su zabilježili Ibn Kesir u svome djelu El-Bidajetu ve nihajetu i Ibn Hadžer u Fethul-Bariju i Askelani i Bejheki i Taberi i drugi o pojavi nura (svjetlosti) večeri u kojoj je rođen Allahov Muhammed a.s. koja je obasjala dvorce Šama, potresanje Kisrinog dvorca i rušenje 12 šerefa sa njega, zatim gašenje vatre u Perzijanaca koja je neprestano gorila hiljadu godina, povlačenje vode iz jezera Sava te približavanje zvijezda i dr.
Predstavnici ovoga mišljenja kažu:”Ako su se desile sve ove pojave sa Allahovom pomoći i snagom iz počasti prema novorođenčetu onda je dozvoljeno nama da pokažemo znakove radosti i veselja svake godine oživljavajući sjećanje na njegovo rođenje.

3) Ajeti koji govore o obaveznosti poštivanja i iskazivanja počasti prema Allahovom Poslaniku Muhammedu a.s. kao npr. “O vjernici nemojte dozivati Allahova Poslanika kao što vi dozivate jedni druge..”
Pa su temeljeći na tome rekli da je iskazivanje počasti i poštivanja prema Muhammedu a.s. da se svake godine sjećaju mevludom njegovog rođendana.

4) Dokazi kojima se poziva na iskazivanje ljubavi prema Allahovom Poslaniku a.s. više nego prema bilo kome drugom od Allahovih stvorenja. Kao npr. Hadis u kome se kaže:”Tako mi Allaha, niko od vas neće vjerovati ispravnim vjerovanjem dok mu ja ne budem draži od njega samoga, njegovog imetka, njegovog djeteta i svih ljudi.”
Tako je održavanje mevluda i sjećanje svake godine na rođenje Poslanikovo istovremeno iskazivanje ljubavi prema Allahovom Poslaniku, što je u duhu gore citiranog hadisa.
5) Allah dž.š. kaže:”Reci, ako volite Allaha i Njegovog poslanika onda me slijedite, vas će voljeti Allah…”
Ovi učenjaci kažu:”Sjećanjem rođendana Poslanikova a.s.sa učenjem mevluda, na kojima se recitiraju odlomci iz Poslanikova a.s. života, se postiže gore traženi cilj. Na mevludskim svečanostima se ljudi pouče o Poslaniku a.s. i načinu sljeđenja n jegova sunneta a to sve rezultira plodovima ljubavi prema Allahu dž.š. i ljubavi prema njegovom Poslaniku. Svi koji prisustvuju mevludima su ljudi koji vole Poslanika a.s. i koji mnogo donose salavate na njega.
6) Hadis Allahova Poslanika a.s. u kome je rekao:”Mnogo donosite salavate na mene, jer ko donese na mene salavat jedanput Allah dž.š. će na njega deset puta…” Na mevludskim svečanostima se kao što smo već spomenuli mnogo donosi salavata a izgovaranje salavata privlači Allahovu milost i Njegovo zadovoljstvo. Na mevludskim svečanostima se također recitiraju i uče kur’anski ajeti a Poslanik a.s. je rekao:”Ko prouči jedan harf iz Kur’ana ima deset sevapa za to….”
7) Hafiz Ibn Hadžer El-Askalani je dozvolio obilježavanje Poslanikovog rođendana (mevluda) sa svečanostima kijasom (analogijom) na slučaj koji je zabilježen u Buhariji i Muslimu. Riječ je o situaciji u kojoj je zatekao Poslanik a.s. Medinske Jevreje kako poste (ašuru) deseti dan Muharrema, pa ih je upitao zbog čega to rade? Oni su odgovorili da je to iz zahvalnosti prema Allahu dž.š. koji je na taj dan pomogao i spasio Musa a.s. i Izraeličane. Poslanik a.s. je to odobrio i rekao da smo mi muslimani preči da obilježavamo ove dane i iskazujemo zahvalnost Allahu dž.š. Analogno ovome slučaju uzima se da je dan Poslanikovog rođenja najveća blagodat data ljudskome rodu pa bi muslimani iz zahvalnosti prema Allahu dž.š. trebali da se raduju tome danu i iskazuju mu zahvalnost.
8) Osmi dokaz je slučaj koji je zabilježio Buharija u svome Sahihu, Ismaili i Abdu Rezak, a već smo ga citirali a to je slučaj Ebu Leheba koji je viđen u snu nakon smrti i olakšanje koje mu dolazi zbog čina oslobađanja robinje Suvejbe radi vijesti o rođenju Poslanika a.s.

RASPRAVA O DOKAZIMA DVIJE SUPROSTAVLJENJE ŠKOLE

1)Kao što smo već rekli, Wehabije se oštro suprostavljaju učenju mevluda i obilježavanju Poslanikova rođendana na bilo koji način. Svakako da je njihovo mišljenje neosnovano i nepotkrijepljeno valjanim dokazima.
Kažu da je mevlud bid’atun i da ga nije praktikovao Resulullah a.s., niti ashabi niti njihovi sljedbenici. Ali također ostaje da se kaže da to niko od spomenutih nije ni zabranio. Mnogo je pojava koje nisu radili Poslanik a također ni ashabi, a iste su praktikovane u vremenu koje je uslijedilo poslije njih. Obično se je gledalo u sadržaj datih pojava pa ako su sadržavale nešto što je u suprotnosti sa islamskim stavovima onda bi se to osuđivalo i zabranjivalo bi se njegovo prakticiranje. A ako bi se aktuelne novosti, nakon što se porede sa općim islamskim načelima, poklapale sa njima, onda se tretman te pojave svrstava među pojave koje su tražene vjerom ili u najmanju ruku poželjne.

2) Što se tiče njihovog stava da je „izvođenje mevluda pojava kojom se veliča Poslanik a.s. takvim veličanjem da to nadilazi stepen čovjeka-poslanika.“
Ovaj njihov govor je također netačan i neprihvatljiv. Zašto? Zato što se svečanost sjećanja na njegovo rođenje ni u kojem svome elementu ne smatra niti sadrži bilo koji vid posebnog veličanja ili posvećivanja (takdis). To je ni manje niti više do izrazi poštivanja i ljubavi prema Allahovom Poslaniku a.s. A oboje je utemeljeno islamom. Mevludskom svečanosti iskazuje se zahvalnost Allahu dž.š. na blagodatima koje je dao sa negovim rođenjem. On je spasio čovječanstvo i uputio ih na pravi put. Zbog svega toga nemoguće je da poštivanje Poslanika a.s. i iskazivanje ljubavi prema njemu bude niukom slučaju faktor posvećivanja ili njegovog uzdizanja iznad stepena čovjeka-Poslanika i njegovo stavljanje na stupanj božanstva. Jer kada bi bilo tako, onda bi to Allah dž.š. strogo zabranio. A nije tako, jer Allah dž.š. traži da se voli i poštuje Poslanik Muhammed a.s., a to je dokaz uzakonjenosti toga i nije nikakva novotarija kako to smatraju Wehabije.

4) Njihov dokaz zabrane održavanja mevludskih svečanosti sa hadisom Poslanika Muhammeda a.s.:“Nemojte pretjerivati sa mnom, kao što su kršćani pretjerali sa Isaom sinom Merjeminim.“ Oni smatraju da je pohvaljivanje Muhammeda a .s. i prevelika ljubav prema Poslaniku ono što se zabranjuje ovim hadisom. Ovakvo shvatanje poruke ovoga hadisa je bez sumnje pogrješno. Zašto Poslanik Muhammed a.s. upozorava svoje sljedbenike da s njim ne učine ono što su uradili sljedbenici Isa a.s.? Sljedbenici Isa a.s. su svoga Poslanika proglasili sinom Božijim i bit problema je u tome. Oni su Božijeg Poslanika proglasili sinom Božijim, čime su učinili širk Allahu dž.š. „Kršćani kažu: Mesih je sin Božiji…(Kur’an) Bit Poslanikove poruke svome ummetu ovim hadisom je da ne bi neko sličnu stvar uradio glede Poslanika Muhammeda a.s. A nije nikako cilj ovoga hadisa da saopći kako ne treba voliti i poštovati Poslanika Muhammeda a.s.

ZAKLJUČAK

Nakon rasprave o dokazima vehabijske škole po pitanju stava o mevludu, želim da zaokružim temu sa nekoliko zaključaka. Obzirom da sadržaj mevludskih manifestacija sadrži nekoliko dobrih djela kojima se približava Allahu dž.š. a najvažniji su:
1. Učenje Kur’ana, o kome je rekao Allahov Poslanik a.s.:”Ko prouči jedan harf iz Kur’ana imaće sa svakim harfom po jedno hasene (dobro djelo) a svako dobro djelo se kod Allaha nagrađuje desetororstruko….”(Hadisi šerif)
2. Mnogo donošenje i učenje salavata na Poslanika Muhammeda a.s. a o fadiletima salavata Poslanika a.s. je rekao:”Ko na mene donese jedan salavat Allah dž.š. će na njega deset…” (Hadisi šerif)
3. Iskazivanje ljubavi prema Allahovom Poslaniku, jer na mevlud dolaze oni koji vole Allahova Poslanika a.s. A o tome je Allahov Poslanik a.s. rekao rekao:”Neće niko od vas vjerovati pravim vjerovanjem dok mu ja ne budem draži od njega samoga, njegovog imetka, njegovog pootomstva i svih ljudi.” (Hadisi šerif)
4. Upoznavanje sa detaljima iz sire (životopisa Allahoav Poslanika a.s. što olakšava sljeđenje njegovog puta onima koji to žele, pa se time zaslužuje Allahova ljubav. Allah dž.š. kaže:”Reci ako volite Allaha onda mene slijedite, pa će vas voliti Allah”(Ku’anil-kerim) .

5. Izricanje pohvala o Allahovom Poslaniku a.s. , što je također uzakonjeno islamom. Zabilježio je Taberani i ibn Seken da je Allahov Poslanik kada je ušao u Medinu i Mevveru nakon bitke na Tebuku, Abbas ibn abdul-Muttalib je rekao:”O Allahov poslaniče, da li mi dozvoljavaš da te pohvalim? Poslanik a.s. mu je odobrio, te je tada Abbas spjevao lijepu kasidu pohvale o Allahovom Poslaniku.

Zbog navedenih sadržaja koji se nalaze u mevludskim manifestacijama i oslanjajući se na dokaze Ehli sunne vel-džema’ta kažem:
1. Izvođenje mevludskih manifestacija na dan Polsanikova rođenja svake godine je posao koji ima svoje uzakonjenje u šerijatu i predstavlja dobro djelo kojim se približava Allahu dž.š. zbog toga što sadrži u sebi ibadete koje smo ranije spomenuli (učenje Kur’ana, učenje salavata, upoznavanje sa detaljima iz Poslanikove povijesti i sl.) Na tome su istrajavali muslimani od sedmog stoljeća po hidžri pa do sada bez ikakvog prezira ili negacije i osude. O tome hafiz Es-Sehavi je rekao:”Sljedbenici islama u svim pokrajinama i velikim gradovima obilježavaju mevludskim svečanostima rođenje Poslanika Muhammeda a.s., u mjesecu njegova rođenja. Te večeri se podijeli puno sadake, budu vesela lica vjernika, uče se mevludi i na njih se spušta bereket-blagoslov.”/Siretul-hišamijje 1 tom str. 439 i djelo Sejjiduna Resulullah str. 333/
2. Prvi koji je počeo prakticirati mevludi-šerif kao izraz sjećanja na njegovo rođenje a.s. zvanično je vladar Muzaffer Ebu Seid Kevkeberi ibn Zejn-ddin Ali koji je umro 630 h. Niko mu od učenjaka njegova vremena nije osporio taj čin, a ni od kasnijih generacija. Čak su ga i hvalili. Od učenjaka koji su se pohvalno izrazili o spomenutom halifi je i Hafiz Ibn Kesir:”Halifa Muzafer Ebu Seid je praktikovao upriličiti mevlud u mjesecu Rebiu. On je bio veoma hrabar, pametan i pravedan, neka mu se Allah smiluje i časno mjesto podari.”/El-Bidajetu ve nihajetu od Ibn Kesira tom 13 , str. 137/

Mnogi učenjaci su pisali djela o mevludu, među njima spomenuli bi Hafiza Sujutiju i njegovo djelo “Husnul-mekasidi fi amelil-mevlidi” U tome djelu Sujutija je rekao:”Zato je lijepo da i mi pokažemo znakove zahvalnosti Allahu dž.š. na dan Poslanikova rođenja, sa održavanjem skupova, priređivanje hrane i slično tome.

Autor djela Mizanul-adil, kaže:”Mevludske svečanosti kojima se obilježava Poslanikovo rođenje su utemeljene islamom i one su poželjne i preporučene. Ja uslovljavam njihovo prakticiranje i izvođenje sljedećim uvjetima:
1. Da svečanost počne sa odlomcima iz Kur’anil-Kerima.
2. Čitanje teksta koji sadrži detalje iz Polslanikova života, navođenje nekih mu’džiza i momenata iz kojih se može uzeti pouka.
3. Da prisutni prouče salavat kada god se spomene ime Poslanika Muhammeda a.s.
4. Da manifestacija sadrži kaside i spjevove o Muhammedu a..s koji su zasnovani na mu’teber ćitabima.
5. Izbjegavanje prenošenja iz života Muhammeda a.s. što nije zasnovano na autentičnoj tradiciji.
6. Ne dozvoliti pomiješanost žena i ljudi u jednoj prostoriji (ihtilat).
7. Pridržavanje općeg islamskog edeba (kulture ponašanja) i ne dozvoliti da se bilo kojim gestom izađe iz okvira islamskog načina ponašanja.