U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Svemilosnom Milostivom. Vladaru Sudnjeg dana. Donosim salavat i selam Muhammedu, ‘alejhis-selam, njegovom Ehli-bejtu, ashabima i svima koji budu slijedili njegovu uputu do Sudnjeg dana.
Allahov Poslanik Muhammed, ‘alejhis-selam, rođen je 12. rebiu-l-evvela, tačno 50 dana nakon znamenitog događaja pokušaja rušenja Kjabe (amu-l-fil – Slonova godina), o čemu se govori u suri El-Fil, 570. godine po kršćanskom načinu računanja vremena. Otac mu je Abdullah ibn-Abdulmutalib, a majka Amina bint-Vehb. Njegovo rođenje je, prema mišljenju većine islamskih historičara i učenjaka, bilo u svitanje zore u ponedjeljak.
Muslim je zabilježio predaju od-Ebi Katadeta u kojoj se navodi da je Resulullah, ‘alejhis-selam, upitan o postu ponedjeljkom, pa je rekao:
“To je dan u kome sam rođen i dan u kome sam poslan kao poslanik” (Muslim).
U Ahmedovom «Musnedu» od Ibn-Abbasa je zabilježeno da je rekao:
“Allahov Poslanik, ‘alejhis-selam, rođen je u ponedjeljak, poslan kao poslanik u ponedjeljak, Hidžru učinio iz Mekke u ponedjeljak, ušao u Medinu u ponedjeljak i postavio je Hadžeru-l-esved na njegovo mjesto prilikom renoviranja Kjabe u ponedjeljak”.
Rođenje Allahova Poslanika Muhammeda, ‘alejhis-selam, bilo je popraćeno neuobičajenim i čudnim pojavama.
Imam Ahmed je zabilježio predaju od Irbada ibn-Sarijete, r. a., da je Allahov Poslanik, ‘alejhis-selam, rekao:
“Ja sam kod Allaha bio zadnji poslanik, a Adem je tek bio u procesu stvaranja od zemlje, a o tome ću vas obavijestiti. Ja sam uistinu rezultat dove Ibrahimove i radosni nagovještaj Isaa, ‘alejhis-selam, i viđenje (ru’ja) koje je vidjela moja majka, jer majke vjerovjasnika su imale viđenja”.
«Vjerovjesnikova majka je vidjela nur (svjetlost) kad je rodila Muhammeda kako je obasjao šamske dvorce” (prenose El-Bizzar i Taberani; hafiz ibn-Hadžer je rekao da je ovaj hadis sahih, a i kod Hibbana i El-Hakima).
Muhammed, ‘alejhis-selam, odraz je Ibrahimove, ‘alejhis-selam, dove, kad je rekao:
“Naš Gospodaru, pošalji im između njih poslanika koji će im učiti Tvoje ajete”.
On je također nagovještaj Isaa, ‘alejhis-selam, u riječima Allahovim:
“I donosim vam radosnu vijest o poslaniku koji će doći poslije mene, a zove se Ahmed».
Nur (svjetlost) koji je viđen prilikom njegovoga rođenja je viđen očnim vidom (rujetu-l-besarijje), dakle stvarna svjetlost, a nije riječ ni okakvoj simbolici. O tome postoji mnoštvo predaja.
Zabilježio je Ebu-Nuajm od Umm Seleme, r. a., od Amine, majke Resulullhove, ‘alejhis-selam, da je rekla:
“Vidjela sam u noći njegovog rođenja svjetlost koja je obasjala dvorce Šama i ja sam ih čak vidjela”.
Zabilježio je Muhammed ibn-Sa’d hadis od nekoliko ashaba, među kojima su Ata i Ibn-Abbas, da je Amina bint-Vehb rekla:
“Kad sam ga rodila (misli na svoga sina Muhammeda, ‘alejhis-selam), sa njim je izišla svjetlost (nur) koja je obasjala sve što je između Istoka i Zapada, i on je pao na Zemlju klečeći na koljenima”.
Osman ibn ebi el-As je zabilježio od svoje majke Um Osman es-Sekafijjete, čije je puno ime Fatima bint-Abdullah, da je rekla:
“Kad sam prisustvovala Resulullahovom rođenju, kad je on pao po tlima (iz stomaka svoje majke), kuća se napunila svjetlošću. Vidjela sam da su se zvijezde toliko približile da sam pomislila kao da će pasti na mene. Kad ga je rodila Amina, iz nje je izišao nur koja je obasjala svu kuću tako da ja od te svjetlosti nisam ništa drugo vidjela”.
El-Bejheki i Ebu Nuajm su zabilježili predaju od Hasana ibn-Sabita, Poslanikovog, ‘alejhis-selam, pjesnika da je rekao:
“Kad sam imao sedam ili osam godina, već sam razumijevao i mogao zapamtiti sve što čujem. Jednoga jutra sam čuo jevreja kako vrištavim glasom poziva: ‘O Kurejšije, je li rođeno sinoć kod vas kakvo dijete?’ Odgovorili su mu: ‘Ne znamo’. Jevrej je rekao: ‘Provjerite, uistinu, ove večeri se rodio poslanik ovog ummeta’ (prenose El-Hakim i Jakub ibn-Sufjan, sa dobrim senedom, kao što navodi Ibn-Hadžer, autor «Fetha»).
Među čudima koja su se dogodila te večeri je potresanje Kisrovog dvorca i padanje 14 stubova (šerefa) sa njega. U takvom stanju je ostao do naših dana, prema navodima hafiza Ez-Zerkanija. Kisrov dvorac se nije uzdrmao i porušio zbog propusta u gradnji, jer je on izgrađen od veoma tvrdog i kvalitetnog materijala, čije su visina i širina stotinu zira’a. Halifa Harun er-Rešid je pokušavao srušiti taj dvorac, jer je pretpostavljao da je pod njim zakopano veliko blago, ali je bio nemoćan pred tom čvrstom građevinom… Time što se dogodilo u noći rođenja Allahova poslanika Muhammeda, ‘alejhis-selam, Allah, dželle še’nuhu, htio je to učiniti vječitom mu’džizom prema poslaniku Muhammedu, ‘alejhis-selam.
Hafiz ibn-Kesir je, u svome kapitalnom djelu «El-Bidaje», napisao posebno poglavlje o znakovima i čudima koja su se dogodila u noći u kojoj je rođen Muhammed, ‘alejhis-selam. Između ostaloga je naveo:
– Pojava nura (svjetlosti) koji je vidjela njegova majka,
– Njegovo padanje ničice po tlu, okrenute glave prema nebu,
– Prisustvo nura u cijeloj kući, od čega se ništa drugo nije moglo vidjeti,
– Nizak položaj zvjezda te večeri, pa su oni koji su to gledali pomislili da će se zvjezdani strop oboriti na njih,
– Potresanje Kisrovog dvorca i rušenje 14 stubova (šerefeta),
– Gašenje vatre u Perziji koja je prije toga gorila hiljadu godina.
Fikret ef. Arnaut, imam u džematu Sabur, Munchen, rebiul-evvel 1427. h.g.