Medžlis Islamske zajednice Srebrenik Islam
Sjećanje na djetinjstvo još uvijek je svježe i živo. Naračito ono koje se veže za određene ljude i tako teško vrijeme kao što je bilo ono ratno. Bio sam redovan polaznik mektepske pouke. Džamija koja je sagrađena u našem selu Ježincu (Medžlis islamske zajednice Srebrenik), pred sami početak rata '90-tih godina, po svemu je bila drugačija. Dobila je svog novog imama, Sifet-ef. Jahića, bila je šira, prostranija i ljepša od malog i skučenog mekteba u koji sam išao nepunu godinu dana. Mekteb koji je sagrađen u prvoj polovini prošlog stoljeća svi smo zvali stari mekteb. Ipak, vrijedno je spomenuti da je ovaj mekteb bio značajno mjesto susretanja džematlija u ovom džematu i mjesto podučavanja vjeri dugi niz godina.
U džamiju je svako od nas, zajedno s novim (Redžep) Muminhodžićevim ilmihalom (Ta'limul-islam), donosio i ogrev-jednu ili dvije cjepanice. To ratno vrijeme svi pamtimo kao vakat u kojem su džamije uglavnom bile pune i kada se znatno više obraćala pažnja jednih na druge. Međusobno se dijelilo ono najvrednije, i od imetka i od insanijeta.
U džamiji je, pamtim to, Sifet-efendija predano izvršavao svoje obaveze, a najveću pažnju poklanjao je djeci. Sa svojim angažmanom u rodnom mjestu počeo je kao već iskusan imam. Do tada je radio u mnogim džematima izvan Tuzlanskog muftijstva. Odmah poslije ženidbe počeo je raditi u džematu Kolibe, danas MIZ Bosanski Brod, potom u džematu Krčevine, MIZ Zavidovići, a do 1982. godine svoj doprinos u organizaciji vjerskog života davao je i u džematu Klokotnica, MIZ Doboj. Najzad, vraća se u svoj Medžlis (tada Odbor Islamske vjerske zajednice) i počinje raditi prvo u džematu Špionica, sve do 1985. godine, kada prelazi u džemat Rapatnica i tu ostaje dvije godine. Do prelaska u džemat Ježinac, radio je još u džematima Falešići i Lušnica, također na području srebreničog medžlisa.Prije agresije na našu zemlju, kao svoju najzapaženiju ulogu u ovom Medžlisu, Sifet-efendija je imao kao Predsjednik Odbora Islamske vjerske zajednice i kao član Sabora Islamske vjerske zajednice. Od njegovih kolega iz tog vremena saznao sam da je Sifet-efendija i ovaj posao vršio krajnje odgovorno, sa svojom prepoznatljivom blagošću ali i čvrstim i odlučnim stavom onda kada je to trebalo.
U mektebu sam pred Sifet-efendijom učio kur'anske sure i lekcije iz ahlaka i povijesti islama, kao i mnoge životne lekcije. Posebno se sjećam ramazana u vrijeme rata. Takmičili smo se ko će biti mujezin na teraviji. A onda je Sifet-efendija jednom odredio da budem glavni mujezin i na teravijama i na džumama. Tada sam iz džamije s velikom radošću otrčao do kuće da tu vijest prenesem svojim roditeljima. I da, griješio sam, ali je Sifet-efendija uvijek stajao ispred mene kada bi neki hadžija krenuo da udijeli ukor. Bio je izuzetno lijepe naravi, velikog strpljenja i često nasmijan čovjek. Uvijek lijepo i za džamiju prikladno obučen. Volio je svoj imamski poziv i to je na svakom mjestu pokazivao. Ovakav pristup vjerujem da je i na mene imao veliki uticaj, takav da sam se za vlastiti životni poziv odredio kao i Sifet-efendija 1963. godine kada je upisao Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu.
Prema informacijama koje sam dobio od njegove hanume Ramze i mjesnog imama Omer-ef. Majstorovića, Sifet-efendija je rođen 27.05.1946. godine u Ježincu. Osnovnu školu je pohađao u Špionici, a 7. i 8. razred završio je u Rapatnici. Svoje školovanje nastavio je u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu, kao, koliko mi je poznato, prvi softa iz ovog sela. Gazijinu medresu je završio 1968. godine. Nakon školovanja služi vojsku, a zatim se 1969. godine ženi Ramza-hanumom s kojom je kasnije dobio tri kćerke. Bio je student Pravnog fakulteta u Doboju, ali studij zbog posvećenosti poslu i stalnog premještanja u svojoj imamskoj karijeri nije uspio privesti kraju. To svakako ne govori o njegovom odnosu prema obrazovanju. Stalno nas je kao svoje učenike savjetovao da čitamo i obrazujemo se, baš onako kako je to radio i sa svoje tri kćerke koje su obrazovanje upotpunile na uglednim fakultetima. Kada sam se, nakon dvije godine boravka i rada u jednom džematu u Sjevernoj Americi, vratio u Bosnu i Hercegovinu, nazvao me je i rekao: ''Muhamed-efendija, treba da upišeš postdiplomski studij a za novac računaj na mene.''
Po završetku agresije na našu zemlju, Sifet-efendija odlazi iz džemata Ježinac u novoformirani džemat Bare, gdje započinje gradnju jedne od najljepših džamija na području Srebrenika. Takva sudbina u bogatoj imamskoj karijeri pratila ga je u većini džemata u koje bi dolazio, ili bi gradio džamiju ili džemat, a nerijetko oboje kao u slučaju džemata Bare. Na takve izazove Sifet-efendija je odgovarao kao pravi imam, lider, u svim akcijama prvo bi od sebe izdvajao priloge za izgradnju džamije ili onoga što se procijenilo kao važan projekat džemata. Do kraja svog imamskog poziva radio je i u džematu Centar u MIZ Srebrenik.
Nakon što je podvrgnut teškoj operaciji 2006. godine, Sifet-efendija je penzionisan 2007. godine i sve do 24.06.2018. godine uspješno je odolijevao bolesti. Dženaza mu je obavljena u ponedjeljak, 25.6.2018.godine, u džematu Ježinac, a dženazu je predvodio Muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović koji se, u prisustvu velikog broja kolega iz svih medžlisa gdje je Sifet-efendija radio, kao i velikog broja prisutnih vjernika, zahvalio u ime Islamske zajednice Sifet-efendiji i njegovoj porodici za veliki hizmet kojeg je činio za svoju Zajednicu, njenu misiju i dobro svih ljudi, poručivši da je od nas otišao ''drag i blag čovjek''. Neka je Božija milost njegovoj plemenitoj i blagoj duši.
Pripremio: Muhamed Okić
