Predstavnici Medžlisa IZ-e Srebrenik posjetili srebreničkog heroja Damira Kavgića

U ponedjeljak 01. avgusta 2015. godine  u popodnevnim satima predstavnici Medžlisa IZ-e Srebrenik mr. Abdullah Arifović i mr. Damir Babajić su zajedno sa džematskim imamom džemata G. Srebrenik Hidan ef. Begićem i dugogodišnjim predsjednikom džematskog odbora Ibrahimom Ćidićem posjetili srebreničkog heroja Damira Kavgića, koji je spasio nestalu djevojčicu u pustoj Majevici.

Elvedin i Samira Alić nestali su u petak 17. 07. 2015. Godine. Tada im se zagubio svaki trag. Elvedin je pronađen u teškom stanju i polu nag nakon pet dana, a Samiru je pronašao Damir  dva dana kasnije.

Damir Kavgić, obični je čovjek, kako to on ističe, duboko ga je dirnula priča o izgubljenoj djevojčici iz Rašljana Samiri. On je heroj koji je sedam dana nakon nestanka pronašao nestalu Samiru Alić. Kada su sve potrage bile obustavljene i kada su se povukle sve službe spašavanja, on nije odustao i zajedno sa sinom krenuo u potragu nestale.

U razgovoru sa Damirom otkrio nam je sve detalje, iako, kako nam on reče, to ga uvijek vrati u momente potrage o kojima najradije ne bi govorio.

“Nakon što sam došao kući poslije radnog vremena odlučio sam da krenem u potragu za djevojčicom zajedno sa svojim sinom i još jednim prijateljom. Nisam mogao čekati više. Spremio sam se i uputio sam se ka jednom od najviših vrhova Majevice. Osjećao sam da bih na tom dijelu mogao pronaći djevojčicu. Osjećao sam neku silu i vjerujem da je sve ovo Božija volja….Kada sam došao do jednog dijela šume za kojeg sam siguran da tu niko ne prolazi, nakon dozivanja čuli smo nešto nalik kriku, ali nedovoljno glasno da bih odmah mogao odrediti odakle glas dolazi. Ipak, uputili smo se u jednom pravcu, nadajući se da je tamo djevojčica. Bili smo u pravu. Ugledao sam je i povikao ‘živa je’, a ona me pogledala svojim krupnim očima. Osjetio sam veliku radost i zahvalio sam se Bogu što sam je pronašao živu. Pitanje je da li bi se odrasli ljudi snašli u šumi sami sedam dana, 15 kilometara od svoje kuće bez vode i hrane, ama bez ičega.”

U daljem razgovoru otkrio nam je kako je djevojčica imala dosta otvorenih rana i posjekotina, bila je iznemogla i moglo se primijetit da je dehidrirala. „Nisam joj smio dat vode, jer nisam znao šta se sa njom dešava, bojao sam se da ne napravim veći problem, što sam bio i upravu, jer doktori su mi rekli da sam dobro postupio“-ističe on. „Nije više imala snage da se odupre muhama koje su je napale. Bila je bez odjeće pa je pravo čudo kako je preživjela. Pozvao sam sina da puše u njeno tijelo kako bi silne muhe otišle sa njenog tijela.“

“Nakon što sam je uzeo u naručje, dozivala je mamu. Požurio sam da se popnem uz veliko brdo dok je moj sin tražio signal kako bih mogao pozvati policiju i hitnu pomoć. Čim sam pronašao signal pozvao sam ih, a oni su došli veoma brzo. Nakon što sam predao djevojčicu policajcu, izgubio sam svijest. Nije istina da se to dogodilo odmah nakon što sam je vidio kako su prenijeli neki portali. Prvo sam je izvukao na sigurno, a tek onda, od velike iscrpljenosti i uzbuđenja, izgubio sam svijest.”-ističe Damir. On je ogorčen na domaće medije koji su ovu informaciju prihvatili kao nebitnu. No, on je sretan što je učio najčasniji čin a to je spašavanje nečijeg života, a to Allah počasti samo određene ljude. Veliki broj ljudi bio je uključen u ovu akciju, ali niko se nijeodlučio provjeriti navedenu lokaciju. „Mogao je bilo ko od silnih spasilaca da pronađe djevojčicu, ali Allah počasti samo određene. Meni je ovo nagrada od Allaha što sam učinio ovo hairli djelo“-kazuje nam kroz suze Damir.

“Ljudi me smatraju herojem, a ja mislim da je to bila moja obaveza. “Ko spasi jedan život kao da je spasio cijeli svijet“, zar mi treba veća nagrada. Obaveza vjernika je da se međusobno pomažemo, no… Moja kćerka me dosta podsjeća na nju, pa i s te strane postoji veza.“

Damir je jučer prije našeg dolaska obišao Samiru u bolnici u Brčkom, koja je sada u dosta boljem stanju, no još uvijek je pod praćenjem i pruža joj se svaka vid pomoći. On je obišao i njenu porodicu. Na informaciju da će se djevojčica dat na usvajanje, Damir je izrazio želju da on bude taj koji će se nastavit brinuti o njoj, da je usvoji, jer „nju smatram kao svojom kćerkom. Kako hranim svoje dvoje djece mogu i nju“-ističe on.

On je ponosni Bošnjak, musliman, te presretan je što pronalazi utjehu u vjeri. Stoga, svi možemo biti ponosni što među nama žive ljudi poput Damira koji je u ovoj situaciji rizikovao i svoj život kako bi spasio život djevojčice. “U jednom trenutku rekao sam: ‘Bože, uzmi mene, nemoj nju!’”-kaže Damir.

Predsjednik Medžlisa Srebrenik Abdullah Arifović je odao priznanje Damiru, kazavši mu da mu je sad jasno odakle dolazi odgovor na pitanje odakle tolika snaga. Poštenje, pravda, vjera, su ti koji su Damira potakli na ovaj hairli čin.

Dok je Damir govorio istinitu priču mogle su se vidjeti samo suze na očima prisutnih. Molimo Allaha da Damira nagradi, njegovu porodicu, djecu, sve one koji su na bilo koji način doprinijeli da se Samira skrasi u topli dom, a Samiri podari zdravlja, života, te da se ovo nikada i nikome više ne desi. Amin!

Damir Babajić