Medžlis Islamske zajednice Srebrenik Islam
Približavamo se mubarek danima, veličanstvenim kod Allaha, dž.š., danima kojima se Uzvišeni u Kur’anu zaklinje kako bi ljudima skrenuo pažnju na njihovu važnost i uzvišeni stepen kod Allaha, kao i veličinu nagrade za ibadete provedene u njima. To su prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta na koje se odnose sljedeći kur’anski ajeti: „Tako mi zore i deset noći, i parnih i neparnih, i noći kada nestaje, zar to pametnom nije zakletva?“ (Fedžr, 1-5)
Zakletva koju Uzvišeni Allah upotrebljava je metaforičkog karaktera i razlikuje se od one koju običan čovjek koristi, jer ne postoji ništa veće i uzvišenije od Allaha, dž.š., što bi moglo važiti kao dokaz i jamstvo između Njega, Uzvišenog od potrebe za tim, i Njegovih robova. U svakom slučaju, kur’anska zakletva predstavlja aluziju na ogroman značaj i veličinu onoga čime se Uzvišeni Allah zaklinje s ciljem privlačenja pažnje i interesovanja čovjeka za isto. Kao da nas Allah, dž.š., napominje da su ove mubarek noći prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta jedinstvene u čitavoj godini. Kao da je ovo poruka svakom muslimanu da u ovim noćima, ne bi trebao zaboraviti na svoj muslimanski identitet i svog Gospodara Uzvišenog, niti dopustiti da one prođu, a da ih on na pravi način ne iskoristi.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je potvrdio ovu činjenicu na koju Kur’an ukazuje, u vjerodostojnom hadisu u kojem kaže: „Ne postoje dani u kojima je činjenje dobrih djela vrjednije i draže Allahu od ovih dana.“ tj. prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta. Rekoše ashabi: „Pa čak ni borba na Allahovom putu?“ „Ni borba na Allahovom putu osim čovjeka koji izađe u borbu sa svojim tijelom i imetkom, i ne vrati ništa od toga.“ – odgovori Poslanik, s.a.v.s. (Buhari)
Iskoristimo, braćo, ove nadolazeće mubarek dane. Mi znamo da su dani i noći u suštini isti, te da je vrijeme u biti jedno, ali je Uzvišeni Allah, kao što je odlikovao određena mjesta nad drugima, bez obzira na istovjetnost njihove suštine i prirode, isto tako htio da neka vremena budu bolja i vrednija od drugih, a sve to zbog mudrosti čiju pravu svrhu samo Uzvišeni poznaje. Ovi dani su jedan od oblika Allahove milosti koja se ogleda u pružanju velike šanse prvenstveno onima koji su mnogo griješili, zalutali i zaboravili na Allaha, da Mu se vrate i ponovo sklope sa Njim mir. Jedine uslove koje čovjek za takav mir mora ispuniti su da očisti svoje srce, izrazi iskrenu volju za pokornošću i predanošću Allahu, dž.š., i porazi sebe i svoj nefs na putu povratka Uzvišenom Gospodaru.
Više puta sam se, u raznim prilikama, susretao sa pitanjima poput: Koliko puta ćete ponavljati govor o ovim noćima? Do kada ćete şpominjati ajete i hadise koji govore o njihovoj vrijednosti? Došlo se u situaciju da je hutba o prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta, kao što je naprimjer ova, prerasla u običaj i naviku, odnosno klasičan govor. Zbog čega onda ponavljanje ako ljudi poznaju i svjesni su tih stvari? Koji je to odgovor kojeg trebaju čuti oni koje ovakva i slična predavanja, kad god dođe vrijeme za njihovo održavanje, iritiraju i muče? Glasio bi ovako: Uzvišeni Allah poziva Svoje robove na obnavljanje odnosa sa Njim i podstiče ih na izraženiju pobožnost i pokornost u ovim danima kako bi se oni osnažili i osposobili za istinsko robovanje Uzvišenom Allahu. Ako se naše pokoravanje prema Uzvišenom mijenja shodno promjeni vremena na način da smo juče, u stanju siromaštva, bili Allahovi robovi, a danas, kada smo postali bogati, pretvorili se u tzv. slobodne i nezavisne ljude, onda zaista nema potrebe pričati o nečemu čije vrijeme i uzroci su nestali i prošli. Međutim, ako je robovanje Allahu duboko utkano u naša bića; ako smo Mu pokorni u svakoj mogućoj prilici i situaciji, bila ona za nas pogodna ili ne, bili mi imućni ili siromašni, ako pravo bogatstvo uopšte i postoji na ovom svijetu; ako se čitav naš život, od rane mladosti pa sve do starije dobi, bude odvijao, u dubinama naših srca, pod plaštom konstantne pokornosti prema Uzvišenom Bogu, tada je uistinu neophodno da i ovaj poziv i upozorenje budu, također, konstantni. Sve dok je naš ibadet Allahu stalan, govor i podstrek za njegovo jačanje, isto tako, trebaju biti stalni i trajni.
Zašto ti ne smeta priča o pojedinim praznicima i običajima uprkos tome što je to, upravo zbog učestalog ponavljanja, preraslo u klasičan i uobičajen govor? Kako da te takve stvari ne iritiraju? Zašto čovjek ne izjavi da je uznapredovao i postao neovisan od kiše i biljnog rastinja? Zato što je ljudsko biće uvijek bilo i bit će gladnih i žednih usta kojima će hrana i piće stalno biti neophodni bez obzira na njegove uspone i padove u životu, napredak ili nazadak. Tako vam je i sa robovanjem Uzvišenom Allahu. Koliko god se čovjek uzdigao na visoke stepene ugleda i slave, i koliko god, s druge strane, nisko pao u ponore degradacije i poniženja, treba znati i biti svjestan da je on u svakom od ovih slučajeva Allahov rob: „Ta, svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište. On ih je sve zapamtio i tačno izbrojio.“ (Merjem, 93-94) Dokle god čovjeku, dok je živ, i pored svih (ne)prilika, uspjeha i padova kroz koje prolazi, budu trebale zrake sunca, toliko mu je potrebno i da svoj ibadet prema Uzvišenom Stvoritelju oplemeni i obogati istinskom pokornošću, poniznošću i skromnošću. Zaista je ovo lijepa prilika kojom nas je Uzvišeni Allah počastio i kroz koju se može primijetiti Božija pažnja i briga za, prije svih, Njegove griješne robove. Kao da nam Uzvišeni poručuje: Dođite, otkrio sam između Sebe i vas zastore i pregrade. Sve što trebate su iskrena volja, i čistoća i odlučnost srca. Zar ćemo propustiti, braćo, ovakvu šansu, i oglušiti se na poziv našeg Gospodara, Onoga koji je naš Zaštitnik i Vladar mimo svih ostalih stvorenja.
Molim Allaha Uzvišenog da nam ove predstojeće dane učini prilikom pomoću koje ćemo obnoviti naš istinski odnos sa Allahom. Molim Ga, također, da ovo mubarek vrijeme učini pogodnim za pokajanje ljudi i njihov iskreni povratak Njemu, Gospodaru Uzvišenom.
Hutba Šejha Sei’da Ramadana El-Butija održana 30.06.1989.
Prevod: Aldin Šahbazović
http://mudrost.ba
