Medžlis Islamske zajednice Srebrenik Islam
Poštovani džema’ate, draga braćo i sestre,
Nastupio je mjesec mevluda – mjesesc rebiul-evvel – mjesec rođena posljednjeg Božijeg Poslanika Muhameda a.s. Danas je 5. Rebiul-evvel, uskoro će 12.rebiul-evvel, dan rođena najodabranijeg čovjeka i poslanika, Muhameda sina Abdulaha i Amine. U današnjoj hutbi čemo govoriti o prilikama i okolnostima koje su označavale mjesto i vrijeme u kome su tadašnji ljudi živjeli, o slanju objave ljudima preko poslanika, vjeri i običajima arapa prije islama i mjesecu rebiul-evvelu.
Mjesec rebiul-evvel
Rebiul-evvel je treći mjesec u hidžretskom kalendaru. Za većinu muslimana posebno je interesantan 12. dan u tom mjesecu jer asocira na rođenje posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda a.s. Datum, 12. rebiul-euvel, uz to što je na taj dan rođen Muhammed, a.s., 12. rebiul-euvela je došao u Medinu tako okončavši hidžru, a i njegovo preseljenje na ahiret desilo se upravo tog dana.To je zasigurno datum značajan za cjelokupnu svjetsku povijest. Poslanikovo, a.s., rođenje, zatim njegova hidžra iz Meke u Medinu i njegovo preseljenje obilježili su nova poglavlja u svjetskoj a posebno u povijesti islama. Dakle, veoma značajan mjesec i znakovit datum 12., u njemu.
Objave i poslanici; od Adema i Nuha do Muhameda a.s.
Osnovni temelji i principi koji su prenoseni preko svakog poslanika svome narodu, u svim vremenima, bile su: iman – vjerovanje,tevhid – monoteizam i robovanje samo i jedino Allahu i zavisnost o Njemu i pouzdanje samo i jedino u Njega, Jedinoga.
Iman – vjerovanje: „Recite: „Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo.” (El-Beqare, 136)
„Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: „Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.” I oni govore: „Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti.” (El-Beqare, 285)
Tevhid – monoteizam: وَمَا أَرْسَلْنَا مِن قَبْلِكَ مِن رَّسُولٍ إِلَّا نُوحِي إِلَيْهِ أَنَّهُ لَا إِلَهَ إِلَّا أَنَا فَاعْبُدُونِ „Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: „Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!” (El-Enbija, 25)
„Reci: „On je Allah – Jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!” (El-Ihlas, 1-4)
Na temelju vjere u Allaha i tevhida ili monoteizma svaki poslanik, po datoj Objavi, pozivao je ljude i narode da robuju i da se samo Allahu obracaju i Njemu pokorni budu. وَإِلَى عَادٍ أَخَاهُمْ هُودًا قَالَ يَا قَوْمِ اعْبُدُواْ اللّهَ مَا لَكُم مِّنْ إِلَهٍ غَيْرُهُ إِنْ أَنتُمْ إِلاَّ مُفْتَرُونَ „I Adu – brata njihova Huda. „O narode moj,” – govorio je on – „Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.” (Hud, 50)
وَلَقَدْ بَعَثْنَا فِي كُلِّ أُمَّةٍ رَّسُولاً أَنِ اعْبُدُواْ اللّهَ وَاجْتَنِبُواْ الطَّاغُوتَ „Mi smo svakom narodu poslanika poslali: „Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!” I bilo je među njima onih kojima je Allah na Pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali.” (En-Nahl, 36)
وَلِكُلِّ أُمَّةٍ رَّسُولٌ فَإِذَا جَاء رَسُولُهُمْ قُضِيَ بَيْنَهُم بِالْقِسْطِ وَهُمْ لاَ يُظْلَمُونَ „Svaki narod je imao poslanika. I kad poslanik njihov dođe među njih, njima će biti pravedno presuđeno, nasilje im neće biti učinjeno.” (Junus, 47)
وَلَقَدْ أَرْسَلْنَا رُسُلاً مِّن قَبْلِكَ وَجَعَلْنَا لَهُمْ أَزْوَاجًا وَذُرِّيَّةً وَمَا كَانَ لِرَسُولٍ أَن يَأْتِيَ بِآيَةٍ إِلاَّ بِإِذْنِ اللّهِ لِكُلِّ أَجَلٍ كِتَابٌ „I prije tebe smo poslanike slali i žene i porod im davali. I nijedan poslanik nije donio nijedno čudo sobom, već Allahovom voljom. Svako doba imalo je Knjigu, Allah je dokidao šta je htio, a ostavljao šta je htio; u Njega je Glavna knjiga.” (Er-Ra’d, 38-39)
Vjera i vjerovanje arapa prije islama
Safijjurrahman El-Mubarekfuri u svom djelu Siretu-Resulullahi, prevedena na bosanski jezik pod naslovom: Zapečačeni džennetski napitak, o vjeri arapa, na str.37, kaze: „Večina arapa slijedila je dugo vremena vjeru Ismaila a.s., koji ih je pozivao vjeri svoga oca Ibrahima a.s. Oni su vjerovali u Boga, Jednog Jedinog i ispovjedali Božiju vjeru. To je trajalo jedno izvjesno vrijeme, dok nisu počeli zaboravljati Božije opomene i zabrane. I pored sve večeg zapadanja u idolopoklonstvo uvjek je postojao Vrhovni Bog-Allahdž.š, kome su se, ipak, obračali u teškim situacijama.”
Vrijeme je učinilo svoje i ljudi su dozvoli sebi zaborav Boga, zaborav istinske vjere i povratka.
Poznato je da se Arabija nalazi na sredini između Azije, Afrike i Evrope.
Na tlu Arabije zu živjeli, prvi u Kur’anu spomenuti, narodi Âd i Semud.
Na tlu Arabije djelovali su Allahovi vjerovjesnici: Hud, Salih, Ibrahim, Ismail, te mnogi drugi i konačno, Muhamed a.s.
Na tlu Arabije je prva i najstarija sagradžena kuća – Bejtullah, Kaba i Kibla muslimana.
Na tlu Arabije su sva sveta, od Allaha odredžena mjesta; Kaba, Zemzem, Saffa, Merva, Mina, Muzdelifa, Arefat i grad Medina,medinetu-nebi, grad Božijeg Poslanika Muhameda a.s.
Na tlu Arabije živjeli su predislamki arapi koji su bili politeisti-mušrici-višebošci i obožavali su idole-kumire; drvene, kamene i zemljene kipove.
Na tlu Arabije svako pleme imalo je svoga idola, kipa.
Na tlu Arabije u haremu Kabe bilo je 365 idola, kipova od kojih su najpoznatiji: Hubel, Lat, Uzat i Menat.
Na tlu Arabije živjeli su predislamki arapi koji su vjerovali i u nebeska tijela; Mjesec, Sunce i razne zvijezde.
Na tlu Arabije živjeli su predislamki arapi koji su bili odani svim vrstama poroka: kocki, alkoholu, ubijanju, lažima, kradji, brutalnoj psovci, potvori, bludu, nemoralu, ubijanju i zakopavanju žive ženske djece u zemlju ili pustinjski pjesak.
Na tlu arabije živjeli su predislamki arapi koji su ostavili (i izgubili) vjeru svojih predaka i zbog navedenih poroka – dobili imedžahilijjuni – neznalice.
U ovakvom ambijentu, stanju, oklonostima, u mješavini mitsko-magijskih vjerovanja, moralne degradacije i zakržljalih običaja – u vremenu općeg džahilijjeta, došla je Allahova odredba, došao je mjesec rebiul-evvel, osvanuo je dan ponediljak, došao je čovjek odabranik i prosvjetitelj, preko njega islam kao najispravnija monoteistčika vjera, vjera Kelime-tevhida i šehadeta.
Poruka je: Sječajmo se Poslanika a.s, salavatima i selamima, posebno vise u ovom mjesecu i pročitajmo bar jednu knjigu o Poslaniku a.s., u toku ovog mjeseca.
Molimo Allaha da nam pomogne i olksa zivot u skladu s Kur’anom i Sunnetom, amin!
